POLITIKA I GOSPODARSTVO

POJAM POLITIKE
Rijec politika dolazi od grckih rijeci: - polis,
- politeikos,
- ta politika,
- politeia.

Pojam politike koristi se u smislu:
- etickog bavljenja državnim poslovima (Platon i Aristotel),
- umijeca upravljanja gradovima državama (u srednjem vijeku),
- nacina na koji vlada upravlja državom (N.Machiavelli),
- aktivnosti koje utjecu na društvena kretanja i medunarodni poredak (u odnsima medu
državama),
- tumacenja društvenog odnosa u kojem prepoznajemo covjeka u društvenom okruženju i
djelatnostima putem kojih ostvaruje svoje životne ciljeve (u strucno-teorijskoj literaturi).

Politika kao društveni odnos:
1. opca-lokalna, državna, medunarodna,
2. posebna-socijalna, zdravstvena, prosvjetna, gospodarska, ...

POLITICKO DJELOVANJE
Politicko djelovanje je vrsta ljudskog djelovanja koje donosi evolutivne promjene ciji je cilj
postizanje kvalitete življenja.

U pravilu se politicko djelovanje mora temeljiti na:
- slobodi,
- politickoj kulturi sudionika,
- cuvanju i zaštiti ljudskog dostojanstva.

Nacini politickog djelovanja:
- politicki govor,
- napis politickog sadržaja,
- fizicka akcija (prosvjed, politicka kampanja),
- politicka utakmica.

Vrste politickog govora:
1. ekskluzivni,
2. totalitarni,
3. demokratski.

Politicki govor, po svojim obilježjima, može biti:
- emotivan,
- ekspresivan,
- iteraktivan,
- ekstenzivan,
- koherentan.

VLAST, MOC I AUTORITET
Vlast je sustav koji omogucuje pokoravanje naredbama što potjecu iz odredenog izvora.
Svaka vlast teži ucvršcenju i stalnosti a to postiže uspostavljanjem legitimnosti.

Legitmnost je stupanj prihvacenosti odredenog tipa politicke vlasti od clanova politicke
zajednice (ostvaruje se na slobodnim izborima).

Legalnost je djelovanje politicke vlasti u skladu sa zakonom i pravnim sustavom u cjelini.

Oblici vlasti - s obzirom na utemeljenost legitimnosti na koju se vlast oslanja, Max Weber
razlikuje tri tipa vlasti:
1. racionalna vlast,
2. tradicionalna vlast,
3. karizmaticna vlast.

Moc je mogucnost pojedinca ili skupine da utjece na druge radi zadržavanja postojeceg stanja
(izraz ili kolicina vlasti uspostavljena mehanizmom prisile).

Autoritet - oznacava razinu poštovanja ili casti povezanih s društvenim položajem.

NAROD, NACIJA, MANJINA, GRADANI, DRŽAVLJANI REPUBLIKE HRVATSKE
Narod - gradanstvo ili puk odredenog državnog podrucja koji komunicira istim jezikom i
njeguje iste tradicijske obicaje.

Nacija - stabilna globalna zajednica koja se može konstituirati kao politicki suveren narod na
odredenom podrucju.

Narodni suverenitet - sintagma koja u cjelini obuhvaca mehanizam izbora, donošenja odluka
u predstavnickom tijelu, sustav obnašanja vlasti i ustrojstvo sudstva, a prije svega razumijeva
pravo hrvatskog naroda i svih pripadnika drugih naroda na njegovo samoodredenje.
Nositelj suvereniteta je narod kao zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana.

Državljanin - pripadnik odredene državne zajednice; nositelj prava i u odredenoj državnoj
zajednici predstavlja subjekt javne sfere (gradanin - subjekt privatne sfere).
Status državljanina priznaje se na osnovi rodenja i pretpostavke da je ta osoba sposobna
razumno prosudivati o državnom boljitku.

Manjina - u politickoj literaturi nailazimo na dva znacenja:
1. vladajuca skupina (elita) unutar jednog naroda,
2. brojcano manja skupina u višenacionalnoj državi.
3
Mogucnosti rješavanja pitanja manjina su: 1. asimilacija,
2. prisilno miješanje,
3. kulturni pluralizam.

U clanku 15. Ustava RH govori se o položaju manjina.
Osim jednakih prava na politicku participaciju, manjinama se osigurava njegovanje kulturnih
i etnickih specificnosti (pravo na uporabu pisma i jezika).
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Republici Hrvatskoj najbrojnija manjina su Srbi
(12,16%), zatim slijede Muslimani (0,91%), Madari (0,47%), Slovenci (0,47%), Talijani
(0,45%), Cesi (0,27%), Albanci (0,25%) i drugi.

TIPOVI POLITICKIH POREDAKA
Politicki poredak je oblik organiziranja društvene zajednice koji ima svojstven izvor
legitimnosti i ureden odnos izmedu zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.

Tipovi politickih poredaka:
1. demokracija
2. aristokracija
3. tiranija
4. diktatura
5. totalitarizam
6. monarhija
7. republika

Demokracija - temelji se na diobi vlasti (zakonodavna, izvršna, sudbena), a legitimira se
stupnjem prihvacenosti zakonitog ustroja politickih procedura. Politicki sustav se mora
temeljiti na suglasju (konzensusu) politickih subjekata o važnim državnim pitanjima.
Temeljne slobode moraju biti ugradene u ustav svake demokratski uredene države.

Aristokracija - vlast pripada iskljucivo manjini (eliti) koja donosi sve važne odluke i
koncentrira svu društvenu moc.Temeljne vrijednosti su tradicionalnost i staticnost.

Tiranija - samovlast; politicki sustav s nedostatkom legitimnosti i legalnosti.

Diktatura - lat. oznacava vladavinu jedne ili više osoba koje monopoliziraju svu vlast u
državi i dolaze na vlast nelegalno (npr. državnim udarom); uspostavlja se kontrola nad
policijom, vojskom, sudstvom i administracijom.

Totalitarizam - poredak u kojem vlada jedna partija koja se poziva na totalitaristicku
ideologiju (nacionalsocijalizam, fašizam, komunizam). Tehnologija vladanja je nasilje, teror,
prisila i kontrola javnosti. Vlast ima kontrolu nad svim dijelovima zajednice, nad
gospodarstvom, javnim mnijenjem i vojskom.

Republika - res publica - opce dobro, stvar kojom se ne može trgovati. Oblik državne vlasti
u kojoj vlada više subjekata pa, prema tome, razlikujemo:
- demokratsku (nositelj suvereniteta je cijeli narod),
- aristokratsku (nositelj suvereniteta je dio izabranih),
- predsjednicku (vlast podijeljena izmedu predsjednika i parlamenta),
- parlamentarnu (vlast proizlazi iz parlamenta).

Monarhija - sustav vladavine pojedinca – monarha (kralja, kneza, cara,...). Vlast može biti
nasljedna, izborna i uzurpatorska. Po svojim obilježjima monarhija može apsolutna (vladar je
nositelj svih zakonodavnih, izvršnih i sudskih ovlasti) i ustavna (vladareva vlast je ogranicena
zakonima koji proizlaze iz parlamenta).

POLITICKE STRANKE
Politicke stranke – interesne politicke organizacije gradana koje su formirane radi
oblikovanja pojedinacnih interesa u borbi za vlast i organizacije državnog života nakon
osvajanja vlasti.
Pojavljuju se potkraj 17. stoljeca u Engleskoj s pojavom gradanskog staleža.
Osnovna zadaca im je: - reprezentacija
- konkurencija
- integracija

Osnovne vrste politickih stranaka:

KONZERVATIVNE STRANKE - proizlaze iz konzervatizma, sustava vrijednosti koji
se želi ocuvati od naglih promjena. Zastupaju tradicionalisticko mišljenje, traže društvenu
harmoniju i mir, zajednica je iznad pojedinca a ljudska prava se izvode iz njihovih
dužnosti prema uspostavljenoj hijerarhiji.
Konzervatizam nastaje kao reakcija na revolucionarna zbivanja pa razlikujemo:
- tradicionalni konzervatizam (1789. - 1848.)
- gradansko - nacionalni konzervatizam (1848. - 1918.)
- protudemokratski konzervatizam (1918. - 1933.)
- neokonzervatizam (1945. -)

LIBERALNE STRANKE - nastaju kao pokret gradanstva protiv ogranicenja življenja i
neogranicene vlasti vladara; isticu nacelo slobode i prava, a u programu stranaka se
ocituje filozofsko - duhovni, politicki i gospodarski temelj.

SOCIJALDEMOKRATSKE STRANKE - politickim djelovanjem produbljuju politicku
demokraciju i socijalne sadržaje; ciljeve postižu reformistickim metodama, a temeljne
vrednote su sloboda, ravnopravnost i solidarnost.

DEMOKRŠCANSKE STRANKE - temelje se na socijalnom nauku Katolicke crkve od
1891. do 1991. (Papinske enciklike); osnovne vrijednosti su covijek i njegovo dosto-
janstvo, a sloboda je ogranicena zaštitom javnog morala utemeljenog na kršcanskom
nauku.

POJAM LJEVICE, DESNICE I CENTRA
Podjela potjece iz doba Francuske Republike, a oznacavala je položaj politickih predstavnika
u parlamentu, mjesta na kojima su sjedili predstavnici koji su se razlikovali po svojim
stajalištima prema politickim pitanjima.

LJEVICA - oznacava razlicite struje revolucuonara i reformista koji su bili nadahnuti
ideologijom oslobadanja radnicke klase i stvaranja besklasne zajednice. S vremenom gube iz
vidokruga pojedinca i postaju temelj komunisticke utopije (ultralijevo, revolucionarna ljevica,
reformisticka, nova ljevica…).

DESNICA - oznacava opciju konzervativnih, protuliberalnih i proturevolucionarnih politickih
djelovanja (neokonzervatizam, nova desnica, desni radikalizam…).

CENTAR - oznacava politicko djelovanje izmedu ljevice i desnice, izbjegava krajnosti,
nasilja i nestabilnosti; predstavnici ove opcije skloni su povezivanjima s jednom ili drugom
stranom te stvaranju koalicija.

POLITICKE STRANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Prema idejama, orijentacijama i sustavima vrijednosti u Republici Hrvatskoj osnovane su:
- narodne stranke,
- konzervativne stranke,
- liberalne stranke,
- kršcansko-demokratske stranke,
- seljacke stranke,
- stranke tradicionalne i nacionalne orijentacije,
- socijaldemokratske stranke,
- regionalne stranke,
- stranke nacionalnih manjina,
- ostale politicke stranke.

Osobitost stranaka u Hrvatskoj je u obracanju cijelom pucanstvu (nisu usmjerene ciljanim
grupama); racunaju na širi opseg utjecaja i mogucnost samostalnog ulaska u Hrvatski državni
sabor.
Stranacke koalicije (savezi stranaka) postaju zanimljive nakon izbora 1997. godine kada su
prema izbornim rezultatima svoju prepoznatljivost dokazale samo najvece stranke.
Funkcije stranaka u politickom sustavu Republike Hrvatske odreduje Ustav RH u clanku 6. i
formulira ih kao slobodu udruživanja.
Oporba je bitna za demokratski državni ustroj jer ima zadacu kontrole vlasti i ponude
alternativnih gospodarskih i politickih programa.

IZBORI
Izbori - su postupak kojim narod povjerava obavljanje politicke vlasti predstavnickom tijelu.
U svakom demokratskom sustavu izbori su uobicajen nacin postizanja elementa institucije
posredne demokracije (vlast naroda putem posrednika ili zastupnika u parlamentu).

Dicter Nohlen - razlikuje tri vrste izbora koji su karakteristicni za razlicite politicke sustave:
1. kompetetivni - demokratski politicki sustav u kojem je osigurano pravo i
sloboda izbora,
2. semikompetetivni - autoritarni sustavi gdje postoje ogranicenja slobode
izbora,
3. nekompetetivni - totalitarni sustavi u kojima je gotovo uskracena sloboda
biranja.
Kljucni elementi izbora:
1. raspisivanje izbora,
2. utvrdivanje sastava birackog tijela,
3. utvrdivanje rezultata izbora,
4. odredivanje broja mandata,
5. utjecaj izbornih rezultata na stranacki sustav.

Vrste izbora: u Hrvatskoj se provode izbori za Sabor (parlamentarni), za predsjednika te
jedinice lokalne uprave i samouprave.
Opce pravo glasa – imaju gradani od 18-e godine; to je pravo državljana neke zemlje, osim
osoba koje su sudskom presudom lišene gradanskog prava, gradana koji su izgubili poslovnu
sposobnost ili su pod starateljstvom.
Tijekom 19.stoljeca opce pravo glasa je bilo ograniceno imovinskim cenzusom ili cenzusom
naobrazbe. U nekim zapadnoevropskim zemljama postepeno se prelazilo sa ogranicenog na
opce pravo glasa. Biracko pravo su svugdje imali samo muškarci, a žene su ga dobile
postupno ( prvi put u Švedskoj 1867.).
Biracki popisi – popisi u kojima se evidentiraju svi gradani koji imaju biracko pravo;
obnavljaju se za svake izbore s obzirom na umrle ili pridošle gradane.

IZBORNI SUSTAVI
Raspodjela mandata ili dioba zastupnickih mjesta obavlja se prema:
1. vecinskom izbornom sustavu
2. proporcionalnom (razmjernom) izbornom sustavu.

Vecinski izborni sustav - zasniva se na principu « pobjednik uzima sve «, u predstavnicko
tijelo ulazi onaj koji ima vecinu glasova u nekom izbornom krugu.
- apsolutna vecina - pobjedu odnosi stranka ili pojedinac s više od 50% glasova,
- relativna vecina - pobjeduje onaj kndidat koji ima najviše glasova.

Razmjerni izborni sustav - mjesta u parlamentu se dijele razmjerno dobivenim glasovima.
- sustav izbornog kolicnika - ukupan broj glasova u izbornoj jedinici se dijeli s
brojem zastupnika koji ce biti izabrani, dobiveni broj se naziva izborni kolicnik,
zatim se broj glasova svake stranke dijeli tim brojem i broj koji se dobije
oznacava koliko zastupnickih mjesta je stranka dobila.

- D'Hondtov sustav - broj glasova koje je dobila neka stranka dijeli se pocevši od
1 pa sve do broja koji je isti kao i broj zastupnika koji se za tu jedinicu izabire,
dobiveni brojevi poredaju se po velicini, one stranke kojima ti brojevi pripadaju
ulaze u zastupnicko tijelo.

- Badenski i Hereov sustav - sustav prebacivanja ostataka; ako ima više od
potrebnog broja glasova na nižoj razini tada se prebacuju na višu razinu.

- Mješoviti sustav – kombinacija vecinskog i razmjernog sustava (dio zastupnika
se izabire po vecinskom, a dio po razmjernom sustavu).

IZBORNI SUSTAV U REPUBLICI HRVATSKOJ
U clanku 45. Ustava RH odredeno je opce i jednako biracko pravo.
Biracko pravo se ostvaruje na izborima tajnim glasovanjem.
Prvi demokratski izbori u Republici Hrvatskoj održani su 1990. godine.Od prvih izbora do
sada, parlamentarni izbori održani su još: 1992., 1995., 2000. i 2003.
Izbori za predsjednika Republike Hrvatske bili su: 1992., 1997., 2000. i 2005.
U Hrvatskoj se za izracunavanje rezultata parlamentarnih izbora koristi D'Hondtov sustav.

DRŽAVA, USTROJSTVO HRVATSKE DRŽAVE
Država – oznacava odnose medu ljudima neke politicke zajednice koji su uredeni pravilima.
Država kao aparat sile javlja se tek od 17. stoljeca formiranjem sustava apsolutne monarhije
(Francuska).
Liberalna država - nastaje kao reakcija na odnose u apsolutistickoj monarhiji gdje aparat sile
služi kontroli stanovnika a ne njihovoj zaštiti.
Pravna država - istice strogo formalnu proceduru primjene zakonodavstva te radi reguliranja
odnosa slobode i prava pojedinca, donosi se Ustav i zakoni koji ce osigurati njegovo
provodenje.

Socijalisticka država - temelji se na idejama gradanske države s izrazitim socijalnim
programom.

Demokršcanska država - temelji se na elementima socijalnog kršcanskog nauka i
demokratskog uredenja, koji osobitu pozornost pridaju covjekovu mjestu u hijerarhijskom
sustavu, a vode se nacelom solidarnosti, supsidijarnosti, sudioništva u društvenom razvoju i
zajednickog dobra.

Nacionalna država - ima obilježja afirmacije nacionalne ideje da nacija stvorena kao država
tek tada ima priliku za postuzanje suverenosti i za postojanost. Ne smije se povezivati sa
nacionalsocijalizmom (nacizmom ili fažizmom) jer afirmacija jedne ideje ne smije težiti
poništavanju drugih nacija nego afirmaciji brojcano dominantne nacije.

USTROJSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Ustrojstvo RH uredeno je na nacelima trodiobe vlasti na:
1. zakonodavnu vlast,
2. izvršnu vlast,
3. sudbenu vlast.

Zakonodavna vlast - Hrvatski sabor
Zakonodavnu vlast u Hrvatskoj ima Hrvatski sabor. Hrvatski sabor je predstavnicko tijelo
gradana, obavlja ustavne poslove odlucivanja o osnovnim društvenim i politickim pitanjima
države. To je najvažniji i temeljni organ države. Ima od 100 do 160 zastupnika.
Hrvatski sabor ima jednodomnu strukturu (Zastupnicki dom). Županijski dom je ukinut u
ožujku 2001. godine.
Prema Ustavu (clanak 78.), Sabor zasjeda dva puta u godini (izmedu 15. sijecnja i 15. srpnja
te izmedu 15. rujna i 15. prosinca). Izvaredna zasjedanja Sabora održavaju se na zahtjev
predsjednika Republike, Vlade ili vecine zastupnika.
Zastupnici se biraju svake cetiri godine a to znaci da je prihvacen sustav integralnog
obnavljanja.
Nacin rada Sabora ureden je pravilnikom o radu. Nacelne odredbe rada Sabora utvrdene su
Ustavom a pojedinosti se ureduju poslovnikom. U poslovniku je utvrdeno da Sabor, ako je na
sjednici nazocna vecina zastupnika, donosi odluke vecinom glasova.Dvotrecinskom vecinom
glasova zastupnika donose se zakoni s podrucja uredenja nacionalnih prava.
Glavne zadace Zastupnickog doma (Hrvatskog sabora):
- odlucuje o donošenju i promjeni Ustava
- donosi zakone
- donosi državni proracun
- odlucuje o ratu i miru
- odlucuje o promjeni granica RH
- raspisuje referendum
- nadzire rad Vlade i drugih nositelja dužnosti

Izvršna vlast ( predsjednik RH i Vlada RH )
Predsjednik Republike Hrvatske
Predsjednik RH bira se na neposrednim izborima, na mandat od 5 godina (ne više od 2
mandata), a rezultati predsjednickih izbora izracunavaju se sustavom apsolutne vecine.
Prvi predsjednik izabran na neposrednim izborima RH bio je dr. Franjo Tudman, a drugi s
mandatom u tijeku je Stjepan Mesic.
Izbor predsjednika izraz je narodnog suvereniteta. Ustavom iz 1990. godine uz nacelo diobe
vlasti prihvacen je polupredsjednicki sustav (u polupredsjednickom sustavu ovlasti
predsjednika su ogranicene prema Saboru); i vlada i predsjednik imaju odredene ustavne
ovlasti, a predsjednikove su vece i odlucujuce.
U RH izborima 2000. godine stekli su se uvjeti za promjenu u parlamentarni sustav.
Nadležnosti predsjednika RH:
- temeljne dužnosti predsjednika RH odredene su Ustavom RH (clanak 93. do
clanak 106.);
- raspisuje izbore za Hrvatski Sabor i saziva prvo zasjedanje
- raspisuje referendum
- imenuje i razrješuje dužnosti predsjednika Vlade RH
- na prijedlog predsjednika Vlade imenuje i razrješuje njezine clanove
- daje pomilovanja
- dodjeljuje odlikovanja i priznanja
- vrhovni je zapovjednik oružanih snaga
- imenuje clanoveVijeca narodne obrane
- na temelju odluke Sabora objavljuje rat i zakljucuje mir
- može sazvati Vladu i tada predsjedava njezinoj sjednici
- jedanput u godini podnosi izvješce Saboru o stanju u državi
- na prijedlog Vlade i uz supotpis njezina predsjednika može raspustiti Zastupnicki
dom
- o odgovornosti predsjednika odlucuje Ustavni sud dvotrecinskom vecinom svih
sudaca, a ako se utvrdi odgovornost, prestaje mu dužnost po sili Ustava.

Vlada Republike Hrvatske
Clanovi Vlade: predsjednik (premijer), dopredsjednici, ministri, državni tajnici i dr. clanovi.¸
Dužnosti Vlade:
- predlaže državni proracun
- predlaže zakone
- provodi zakone što ih donosi Sabor
- odgovorna je predsjedniku Republike i Zastupnickom domu
- vodi vanjsku i unutarnju politiku
- usmjerava i nadzire rad državne uprave
- brine o gospodarskom razvitku zemlje
- predsjednik Vlade podnosi ostavku predsjedniku Republike(u slucaju da
zastupnici izglasaju nepovjerenje Vladi)
O radu, dužnostima i ovlastima Vlade RH u Ustavu (clanak 107. do 116.).

Sudbena vlast RH
Uspostavljanjem sudbene vlasti uspostavlja se nadzor nad ostvarivanjem ustavnosti zakona.
Suci, u skladu sa zakonom, imaju imunitet kao i zastupnici Sabora. Stupanjem na dužnost po
prvi put suci se imenuju na 5 godina, nakon ponovnog imenovanja sudacka dužnost je stalna.
Suce i državne odvjetnike imenuje i razeješuje Državno sudbeno vijece. Državno
Sudbeno vijece ima 11 clanova (bira ih Hrvatski sabor iz reda sudaca, odvjetnika i
sveucilišnih profesora pravnih znanosti na 4 godine; clan vijeca nitko ne može biti više od dva
puta uzastopce). Predsjednika Državnog sudbenog vijeca biraju njegovi clanovi na dvije
godine.

Sudovi RH: - Ustavni sud
- Vrhovni sud
- Upravni sud
- Županijski sudovi
- Opcinski sudovi
- Visoki trgovacki sud
- Trgovacki sudovi

O sudbenoj vlasti u Ustavu RH (clanak 117. do 123.).

Državno odvjetništvo – samostalno pravosudno tijelo ovlašteno postupati protiv kaznenih
djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine RH i zaštite Ustava i zakona. Glavnog
državnog odvjetnika na cetiri godine imenuje Sabor na prijedlog Vlade. (Ustav RH clanak
124.).

Ustavni sud RH - cini ga 13 sudaca koje bira Sabor na vrijeme od 8 godina; predsjednik
Ustavnog suda bira se na 4 godine. (Ustav RH clanak 125. do 131.).

Lokalna uprava i samouprava
Jedinice lokalne samouprave su opcina, grad i županija; županija je takoder jedinica loalne
uprave i saouprave. (Ustav RH clanak 132. do 137.).

USTAV RH
Ustav je temeljni zakon Republike Hrvatske iz kojeg proizlaze svi drugi zakoni. Donešen je
22. prosinca 1990. godine (tzv. Božicni Ustav).
Ustav je izraz: - povijesnog prava na državnu suverenost Republike Hrvatske
- demokratskih dostignuca utemeljenih na rezultatima višestranackih izbora
- medunarodnih standarda sloboda i prava covjeka i gradanina koji se
primjenjuju u demokratskim zemljama.
Ustav RH se sastoji od:
1. izvorišne osnove
2. temeljne odredbe
3. zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda
( zajednicke odredbe; osobne i politicke slobode i prava; gospodarska, socijalna i
kulturna prava )
4. ustrojstvo državne vlasti
( Hrvatski sabor; Predsjednik RH; Vlada RH; Sudbena vlast; Državno odvjetništvo )
5. Ustavni sud RH
6. mjesna, lokalna i podrucna (regionalna) samouprava
7. medunarodni odnosi
( medunarodni ugovori, udruživanje i razdruživanje )
8. promjena Ustava
9. završne odredbe

LJUDSKA PRAVA
Ljudska prava su urodena i jednaka za sve ljude na svijetu; neotudiva tj. vrijede uvijek i
nikome ne mogu biti oduzeta. Cilj obrazovanja o ljudskim pravima je odgoj za suživot,
toleranciju i mir, a svrha je pouciti i ucenika i gradanina za sudjelovanje u njima.
Cjelokupna problematika ljudskih prava može se svrstati u tri kategorije:
1. klasicna prava i slobodu na život, osobnu slobodu i vlasništvo
2. gospodarska, socijalna i kulturna prava
3. ekološka, informacijska i zajednicka prava
Najvažniji povijesni dokumenti koji se uzimaju kao temelj ljudskih prava su:
- Engleska povelja sloboda (Magna charta libertatum) iz 1215.
- Vinodolski zakonik iz 1288.
- Habeas corpus act iz 15. stoljeca
- Povelja prava (Bill of rights) iz 1689.
- Deklaracija nezavisnosti 13 država SAD-a iz 1776.
- Deklaracija o pravima covjeka i gradanina Francuske skupštine iz 1789.
- Atlantska povelja iz 1941.
- Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (usvojena u
Rimu 1950. godine)
Opca deklaracija o pravima covjeka usvojena je na Opcoj skupštini Ujedinjenih naroda 10.
prosinca 1948.; sastoji se od 30 clanaka a vrijedi kao zajednicko pravilo za sve narode i sve
države.

EUROPSKA UNIJA
Europska unija se temeljina cetiri osnivacka ugovora:
- Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i celik (ECSC), koji je
potpisan 18. travnja 1951. u Parizu, stupio je na snagu 23. srpnja 1952., te je
istekao 23. srpnja 2002.
- Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ), koji je potpisan
25.ožujka 1957. u Rimu, stupio je na snagu 1. sijecnja 1958., naziva se Rimski
ugovor.
- Ugovor o osnivanju Eurposke zajednice za atomsku energiju (EURATOM),
potpisan u Rimu.
- Ugovor o Europskoj uniji (EU) potpisan je u Maastrichtu 7. veljace 1992., a
stupio je na snagu 1. studenoga 1993.
Danas EU broji 27 clanica, to su:
Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Ceška, Danska, Estonija, Francuska, Finska, Grcka,
Irska, Italija, Letonija, Litva, Lukaemburg, Madarska, Malta, Nizozemska, Njemacka,
Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovacka, Slovenija, Švedska, Španjolska, V.Britanija.
Euro - zajednicka novcana valuta uvodi se 1. sijecnja 1999.,a od 2002. potpuno zamjenjuje
nacionalne valute koje su do tada bile u opticaju.
Simboli EU su: plava zastava s 12 žutih zjijezdica koje su rasporedene u krug; himna je Oda
radosti.

Institucije Europske unije
Europski parlament (EP) – zastupa gradane EU koji ga izravno biraju, te zastupa njihove
interese s drugim institucijama EU. Europski parlament djeluje na tri mjesta: u Bruxellesu,
Luxembourgu i Strasbourgu.
Vijece Europske unije (Vijece ministara) - zakonodavno tijelo EU; zastupa države clanice,
clanovi Vijeca su po jedan ministar iz svake države clanice. Predsjedništvo Vijeca mijenja se
svakih šest mjeseci tj. Svaka država naizmjenicno preuzima odgovornost i predsjeda svim
sastancima tijekom šestomjesecnog razdoblja.
Europska komisija – izvršno tijelo EU; predlaže zakone Europskome parlamentu i Vijecu.
Ima 27 clanova (po jedan iz svake države), mandat komisije traje 5 godina. Sjedište Komisije
je u Bruxellesu.


GOSPODARSTVO

UVOD U EKONOMIJU
Ekonomija proucava nacin na koji društva uprabljuju ogranicene resurse za proizvodnju
korisnih dobara i kako ih raspodjeljuju izmedu razlicitih skupina ljudi. Godinom nastanka
ekonomije smatra se1776. i pojava knjige Adama Smitha Istraživanje prirode i uzroka
bogatstva naroda.

Dva osnovna podrucja ekonomije su makroekonomija i mikroekonomija. Makroekonomija
proucava funkcioniranje gospodarstva u cjelini, a mikroekonomija proucava pojedine dijelove
gospodarstva.

Ekonomist Leon walras u svom djelu Elementi ciste politicke ekonomije (1874.) formulirao
je odnose svih dijelova gospodarstva – gospodarstvo teži opcoj ravnoteži, pojedini dijelovi
utjecu na ukupno gospodarstvo, i obrnuto, ukupno gospodarstvo utjece na pojedine dijelove.

Zakon ogranicenosti objašnjava da su dobra ogranicena jer nema dovoljno resursa da se
proizvedu sva dobra koja ljudi žele potrošiti.

Oportunitetni trošak – iznos jednog dobra kojega se treba odreci da bi se dobilo više
drugoga, odnosno vrijednost napuštene mogucnosti (druga najbolja varijanta od koje se
odustaje).

Ekonomska dobra – svaka stvar ili usluga koja je željena i rijetka; to su ogranicena dobra i
jedino su ona predmet proizvodnje tj. privredivanja. Dijele se na proizvode i usluge.

Cinitelji proizvodnje:
- prirodni resursi
- rad
- kapital
- poduzetništvo
Temeljna ekonomska pitanja:
- što proizvoditi
- kako proizvoditi
- za koga proizvoditi

Alternativni ekonomski sustavi:
- obicajno (tradicionalno) gospodarstva
- komandno (plansko) gospodarstvo
- tržišno gospodarstvo
- mješovito gospodarstvo

Tržište – mjesto suceljavanja ponude, potražnje i formiranja cijena. Tržište odgovara na
temeljna ekonomska pitanja (što, kako i za koga proizvoditi) putem osnovnih funkcija:
selektivne, alokacijske, distribucijske, informacijske i razvojne.

Potražnja – prema opcem zakonu potražnje, kad cijena dobra raste, potraživana kolicina se
smanjuje, i obratno.

Ponuda – prema opcem zakonu ponude, proizvodaci ce ponuditi vecu kolicinu dobra kad mu
je cijena veca, i obratno, kad je cijena manja, ponudit ce manju kolicinu.

Zakon ponude i potražnje – cijena na tržištu utvrduje se izjednacavanjem ponude i
potražnje.

Ekonomski ciljevi i ekonomska politika
Mikroekonomski ciljevi:
- ekonomska ucinkovitost
- pravedna raspodjela
- ekonomska sloboda

Makroekonomski ciljevi:
- gospodarski raast
- puna zaposlenost
- stabilnost cijena

Fiskalna politika – dio ekonomske politike koji se služi javnim rashodima i porezima radi
ostvarenja makroekonomskih ciljeva. Fiskalna politika se sastoji od:
- politike opce potrošnje (budžetska politika),
- porezne politike.

Budžetski deficit – stanje kada je trošenje države vece nego prihodi od poreza.

Budžetski suficit – stanje kada je trošenje manje od prihoda.

Vrste oporezivanja: izravno (na nasljede, imovinu, osobne dohotke,...) i neizravno (porez na
dodanu vrijednost – PDV).
Monetarna politika – dio ekonomske politike kojom država razlicitim instrumentima
kontrolira ponudu novca tako utjece na gospodarska kretanja. Monetarnu politiku provodi
središnja banka (u Hrvatskoj je to Hrvatska narodna banka), a osnovna funkcija je nadziranje
ponude novca i kredita u zemlji.

PODUZECE, ORGANIZACIJSKI OBLICI PODUZECA, FINANCIRANJE
VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA
Poduzece – samostalna gospodarska organizacija koja unajmljuje rad i kupuje druge inpute
radi proizvodnje i prodaje dobara, te radi postizanja prihoda kojim podmiruje troškove i
ostvaruje profit.

Organizacijski oblici poduzeca:
- javno trgovacko društvo
- komanditno društvo
- dionicko društvo
- društvo s ogranicenom odgovornošcu

Vrijednosni papiri: obveznice i dionice.

Dionica - oblik trajnog investiranja; vrijednosni papiri koji se emitiraju kad poduzeca žele
povecati vlastita sredstva.

Obveznice – vrijednosni papiri koji se emitiraju kada poduzece želi uzeti kredit.

Dividenda – dio profita dionicarskog poduzeca koji ostaje nakon odbitka akumulacije i
pricuva, te isplate clanova upravnog i nadzornog odbora, a dijeli se dionicarima tako da
svakoj dionici pripada razmjerni dio, koji se takoder naziva dividenda.

Tipovi poduzetnika:
- pionir
- maher
- strateg
- trener

Razliciti nacini ulaska u posao:
- poceti od nule
- kupiti postojece poduzece
- uci u franšizam
- obiteljski posao

Franšiza – ugovor izmedu prodavatelja i kupca koji kupcu dopušta prodaju proizvoda ili
usluga prodavatelja.

MARKETING
Marketing – poslovna filozofija, osebujan nacin promišljanja i djelovanja u vodenju profitnih
i neprofitnih poslova; društveni proces koji usmjerava gospodarski tijek dobara i usluga od
proizvodaca do potrošaca na nacin da ucinkovito prilagodava ponudu i potražnju te ispunjava
društvene ciljeve.

Marketinški splet (miks) je kombinacija kontroliranih instrumenata kojima se poduzece
koristi kako bi postiglo traženu razinu prodaje na ciljnom tržištu i time ostvarilo profit.

Instrumenti marketinškog miksa (4P) :
- proizvod (product)
- cijena (price)
- plasman (place)
- promocija (promotion)

Proces upravljanja marketingom:
- analiza tržišnih mogucnosti
- istraživanje i odabiranje ciljnih segmenata
- razvijanje marketing strategija
- planiranje marketing strategija
- primjena i kontrola marketing napora

NOVAC
Novac je sve što služi kao opceprihvaceno sredstvo placanja.
Osnovne funkcije novca:
- sredstvo za razmjenu
- zajednicka obracunska jedinica
- nacin držanja bogatstva i ocuvanja vrijednosti.

RESURSI HRVATSKOG GOSPODARSTVA
Prirodni resursi
- površina RH – 56 538 km kvadratnih; mediteranska regija Hrvatske obuhvaca 31,6%,
panonska 54,4% a gorsko - planinski prostor 14%.
- tri klimatske regije: sredozemna, umjereno kontinentalna i planinska.

Stanovništvo – 4 437 460

Kapital (2000. god.)
- mala poduzeca 95,6%
- srednje velika poduzeca 3,5%
- velika poduzeca 0,9%

Prema vlasnickoj strukturi:
- 95,9% poduzeca u privatnom vlasništvu
- 1,2% u državnom vlasništvu.